Snovi i spavanjac sa Aleksandrom Čvorović
Nedavno je, u okviru programa Pisac u školama, koji organizuje hercegnovska biblioteka, u našem gradu gostovala bibliotekarka i književnica za djecu iz Banja Luke, dobitnica brojnih priznanja za svoj literarni rad, čije su knjige odlično prihvaćene u regionu, Aleksandra Čvorović. U hercegnovskim osnovnim školama „Milan Vuković“ i „Dašo Pavičić“, u petak, 20. februara, predstavila je knjigu bajki i fantastičnih priča Zvjezdana i vukodlak, koja je djeci privukla pažnju neobičnim likovima i zapletima, ali i interaktivnim pristupom putem ilustarcija iz knjige koje je autorka sama stvarala, a pomoć joj je pružila vještačka inteligencija. U subotu, 21. februara, naša maštovita gošća napravila je pravu malu čaroliju, otkrivši tajnu o tome ko je Pjesmojed iz istoimene zbirke priča u stihu i plaše li ga se djeca. Imitirale su se životinje, igralo se, radosno cupkalo i plesalo u ritmu prepoznatljivih dječijih pjesama, i Aleksandra kao da je, već tada, najavila proljeće koje tek sada veselo stiže. Kako njene priče i pjesme žive i izvan knjiga, nastavljajući da inspirišu i male i velike čitaoce, ali i druge umjetnike, na sceni banjalučkog lutkarskog pozorišta u magiju se pretvara još jedna divna Aleksandrina knjiga – Ukrala me Šumbaba. O tome, ali i njenom boravku u Herceg Novom, povodom Svjetskog dana lutkarstva, Svjetskog dana poezije i prvog dana proleća, 21. marta, što se sve čarobno isprepletalo, razgovarali smo upravo sa Aleksandrom Čvorović...
1. Aleksandra, otkrili ste nam da je Herceg Novi grad vašeg djetinjstva? Kako ste se osjećali u Osnovnoj školi „Dašo Pavičić“ u kojoj ste i sami nekad bili đak? Kakve Vas uspomene vežu za naš grad?
- Herceg Novi je grad mog djetinjstva i rane mladosti. U njemu sam provela tri godine osnovne škole i prva dva razreda srednje, oblikujući prve dublje spoznaje o životu i otkrivajući rane čari pisanja. Moj prvi susret sa živim piscem, bio je u školi „Dašo Pavičić“ kada sam uživo slušala Desanku Maksimović, i zahvaljujući tome shvatila koliko je velika stvar biti književnica. U tom gradu sam se i prvi put zaljubila, onako dječije platonski, taj osjećaj me dodatno nadahnuo i zauvijek vezao za njegove ulice, mirise i boje. U toj ljepoti, među cvijećem i blagom mediteranskom svjetlošću, gotovo je nemoguće ne voljeti - i ne postati pjesnikinja.
2. Šestacima škola „Milan Vuković“ i „Dašo Pavičić“, uglavnom našim jedanaestogodišnjacima, predstavili ste svoju knjigu za djecu i odrasle, zbirku fantastičnih priča i bajki Zvjezdana i vukodlak? Kakva su Vaša iskustva u vezi sa prihvatanjem knjige kod djece?
- Knjiga Zvjezdana i vukodlak nosi u sebi posebnu čaroliju - jednako privlačnu i odraslima i djeci. Na njenim stranicama susreću se neobičnost i emocija, pa ne čudi što mi čitaoci često prilaze ili pišu, dijeleći sa mnom svoje dirljive i iskrene utiske. Ta knjiga nije ostala na jednom mjestu, putovala je zajedno sa mnom, kroz mnoge gradove regiona, pa i izvan njega, ostavljajući za sobom tragove priča, susreta i dragih riječi.
3. Birali ste neobičan način da djecu uvučete u priču putem ilustracija iz knjige. To je izgledalo kao da se desio neuobičajen preokret, jer su slušaoci najprije postali gledaoci, ali filma kome nikako da doznaju kraj? Zašto ste i kako ste se odlučili za ovaj put promocije knjige?
- Ilustracije u knjizi djeluju poput tajanstvenih portala, neprimjetno uvlače čitaoca u svijet priče, gdje granica između mašte i stvarnosti postaje gotovo nevidljiva. Posebno uživam u osmišljavanju neobičnih, interaktivnih promocija. Tada slušaoci najprije postaju gledaoci, očarani prizorima koji se pred njima otvaraju, zatim radoznali tumači koji nagađaju tok radnje i nude svoja rješenja. A tek na kraju postaju čitaoci - jer samo kroz knjigu mogu otkriti šta se zaista dogodilo s junacima i kako se ta intrigantna priča rasplela.
4. Bili ste gost i na našem redovnom subotnjem druženju sa djecom, na programu Igrom do knjige, kada ste najmlađim korisnicima predstavili svoju zbirku pjesama Pjesmojed. Dočarali ste svoje stihove uz igre za djecu, pokret i muziku? Koliko je za Vas važna igra? A koliko Vam je važno proljeće? I ima li tu uopšte neke veze?
- Tu zbirku stihovanih priča i pjesmica oživljavam kroz igru, pokret i muziku, jer je namijenjena najmlađima, onima koji svijet najljepše razumiju kroz nesputanu radost i maštu. Igra je, uostalom, najčistija čarolija djetinjstva, a upravo tim putem vodi ih Pjesmojed na putovanje gdje riječi podstiču na igranje punim srcem.Najljepše su igre u proljeće kad se svijet probudi, a znatiželja procvjeta zajedno s njim. Vjerujem da je čitanje čudesna igra: razigrana i puna otkrića, kao trčanje kroz mirisne livade ili hvatanje sunčevih zraka među prstima.
5. I za kraj, šuška se da se u gradu iz kog dolazite pojavila neka čudna baba i da će stati na daske koje život znače u banjalučkom Dječjem pozorištu. Kažu da je zovu Šumbaba i da voli kraducka. Koga je zapravo 'ukrala Šumbaba' i hoće li ovog proljeća ukrasti i dječja srca?
- Ukrala me Šumbaba, moderna bajka za djecu od 5 do 10 godina, nastala na spoju ličnog doživljaja i razigrane imaginacije, napisana je za moju stariju ćerku, zbog čega mi je posebno bliska. Od prvog izdanja 2018. godine, knjiga je imala neki svoj put, doživjela je četiri izdanja, tri štampana i jedno zvučno, a iza nje su ostala brojna lijepa druženja i tople reakcije čitalaca. Upravo zato vjerujem da Šumbaba najviše „krade“ srca, kako dječja tako i ona odrasla roditeljska. Radujem se što će sada zaživjeti i na sceni Dječijeg pozorišta Republike Srpske, scenska adaptacija biće jedno novo, drugačije viđenje ove priče, jer pozorište ima svoj jezik i svoju čaroliju.
Razgovor vodila: Jelena Đonović, bibliotekar Odjeljenja za rad sa djecom i mladima

Ћирилица












